Split je najveći grad u
Dalmaciji, smješten u središnjem dijelu istočne
obale Jadrana. Leži na poluotoku, omeđen ušćem rječice Žrnovnice na jugoistoku i rijeke Jadro na sjeverozapadu. Najistaknutiji rt poluotoka okrenut je prema zapadu (Marjanski rt), a nasuprot njemu nalazi se otok Čiovo, tako da zajedno zatvaraju Kaštelanski zaljev koji se pruža od Solina do Trogira. S izrazito vedrim nebom, velikim brojem sunčanih sati Split se ubraja među najsunčanije krajeve srednjega i sjevernog Mediterana.
POVIJEST SPLITA
Gradsko središte čini starovjekovna
Dioklecijanova palača koja je ušla među prvim urbanim cjelinama na Listu svjetske baštine
UNESCO-a 1979. godine. Palaču je podigao
rimski car Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan (236-316), rodom iz Dalmacije. Bio je jedan od četvorice vladara (tetrarha) Rimskog Carstva. U Palaču sagrađenu kraj ondašnjega najvećega grada u Dalmaciji Salone, Dioklecijan je došao
305. godine nakon abdikacije, odnosno dobrovoljnog napuštanja vlasti. Careva Palača jedno je od najznačajnijih djela kasnoantičke arhitekture uopće ne samo po očuvanosti pojedinih izvornih dijelova i cjeline, nego i po originalnim arhitektonskim formama te bujnoj ornamentici. Osim utjecaja Zapadnoga Rimskog Carstva, ona je prožeta i graditeljskim utjecajima Bliskog istoka. Zidanje te veličanstvene zgrade najvjerojatnije je počelo 298. Palača ima pravokutan oblik i ponešto je prilagođena konfiguraciji terena. Izvorno je imala četiri ulaza:
SJEVERNA VRATA (ZLATNA) – Porta Aurea, ISTOČNA VRATA (SREBRNA) – Porta Argentea, ZAPADNA VRATA (ŽELJEZNA) – Porta Ferrea, JUŽNA VRATA (MJEDENA) – Porta Aenea.
Dvije široke, okomito ukrštene ulice (Cardo i Decumanus) prolazile su kroz Palaču i ujedno vodile na četiri velika ulaza.
U sjevernom dijelu Palače nalazile su se radionice, skladišta, zgrade i stanovi za smještaj vojske i careve tjelesne straže. Južni dio palače bio je rezerviran za carske odaje i dvorane.
Obiljem vode opskrbljivao ju je 9 km dug akvedukt od izvora Jadra kraj Solina čiji je kapacitet dostatan i današnjem Splitu, gradu od
180.000 stanovnika.
Poslije Dioklecijanove smrti 316. godine Palača je ostala još dugo u posjedu rimske carske obitelji, a razvitak Splita odvijao se u tri glavna pravca: adaptacijom postojećih antičkih građevina, novom gradnjom unutar Palače te stvaranjem zapadnog predgrađa uz Palaču, vanjskih naselja i izoliranih građevina na području Splitskog polja. Značajnije naseljavanje Dioklecijanove palače počelo je vjerojatno
od 7. stoljeća, u vrijeme prvih slavensko-avarskih provala. Split je dugo bio tzv.
Bizantska Dalmacija, a povremeno pod kontrolom
hrvatskih knezova i kraljeva. Tada je kristijaniziran, pa je tako i
carev mauzolej pretvoren u crkvu, današnju
katedralu sv. Dujma. U njoj se nalaze vrijedna skulptorska djela, kao što su romanička propovjedaonica i
kasnogotički i
renesansni oltari, što su ih isklesali
Bonino da Milano i Juraj Dalmatinac. Romanička korska sjedala iz XIII. st. najstarija su u Hrvatskoj. A značajne su i velebne
romaničke drvene vratnice, jedne od najstarijih sačuvanih u Europi,
sa 28 prizora iz Isusova života. Njih je
1214. godine izradio
Andrija Buvina.
U 10. stoljeću u Splitu su se održali ključni crkveni sabori koji su odlučili o sudbini
glagoljaša, a
Grgur Ninski se ističe kao borac protiv težnje latinskog klera da potisne glagoljašku liturgiju. Monumentalni spomenik Grguru Ninskom, najpoznatijega hrvatskog kipara
Ivana Meštrovića, nalazi se uz stubište pred sjevernim ulazom u Dioklecijanovu palaču.
Od 11. stoljeća bizantsku vlast u Splitu nastavljaju različiti vladari (normanski, ugarski), a grad sve do 15. stoljeća djeluje kao samostalna komuna s vlastitim Vijećem i Statutom iz 1312. godine.
Do pada Mletaka 1797. godine cijela je Dalmacija bila pod mletačkom vlašću. U tom razdoblju djeluje
Marko Marulić, središnji lik splitske književne renesanse koji je napisao
Juditu – prvu knjigu tiskanu na hrvatskom jeziku.
Od 1805. do 1813. godine Splitom, kao i cijelom Dalmacijom vladala je
napoleonska Francuska. Uspomena na kratkotrajnu vlast Francuza u Splitu je prva suvremena ulica, danas
Marmontova ulica, nazvana po maršalu Augusteu Marmontu, zapovjedniku francuskih postrojbi u Dalmaciji, koji je bio veliki zaljubljenik u Split.
Razdoblje nakon Prvoga i Drugoga svjetskog rata najznačajnije je u cjelokupnom razvitku Splita po dinamičnom razvoju privrede, prosvjete, kulture, zdravstva, sporta i svih drugih područja života. Rast grada od tada prati sve intenzivnije prostorno planiranje i urbanističko projektiranje. Snažno se razvija industrija, naročito cementna u solinskom bazenu, brodogradilište na sjevernoj strani poluotoka, lučki promet u gradskoj i sjevernoj luci, brojne prometnice lokalnoga, regionalnoga i šireg značenja, aerodrom u kaštelanskom polju... Kulturni život razvija se u nizu institucija kao što su muzeji, kazalište, festivalske priredbe, kroz likovnu umjetnost i glazbu, književnost i izdavačku djelatnost.
Razvoju turizma i ugostiteljstva pridonijeli su brojni novi hoteli, restorani i sve intenzivniji zabavni život grada, a izgradnjom dviju bolnica Split postaje istaknuti zdravstveni centar šire regije.
Poseban impuls sportu i sportskoj izgradnji dale su
VIII. Mediteranske igre 1979. godine. U tradiciji dobre sportske forme u Splitu su stasali državni, europski i svjetski prvaci poput
Tonija Kukoča, Dina Rađe, Gorana Ivaniševića, Blanke Vlašić, Đurđice Bjedov, Veljka Rogošića, Stipe Božića, a pobjedničkome sportskom duhu pridružuju se veslači, kuglaši i drugi. Split se, kao malo koji grad te veličine na svijetu (službeno ima 188.694 stanovnika), može pohvaliti sa čak
69 osvajača olimpijskih medalja, a dugačak bi bio i popis osvajača medalja na svjetskim i europskim prvenstvima u mnogim sportovima. U Splitu je održano i svjetsko prvenstvo u kuglanju, jedrenju, boćanju, a europsko prvenstvo u plivanju, vaterpolu, skokovima u vodu, mononautici
“Trofeo rosa d'oro” te
1990. godine Atletsko europsko prvenstvo.
ŠETNJA PO GRADU
Graditeljsko i kulturno naslijeđe Splita
Peristil – Vestibul – Dioklecijanov mauzolej/Katedrala sv. Duje – Jupiterov hram/Krstionica, Palača Cindro i Papalićeva palača
Južno pročelje Dioklecijanove palače – Podrumi – sjeverno pročelje Dioklecijanove palače – Đardin – Pistura – Bosanska ulica – Pjaca – Palača Milesi – Voćni trg – Riva
Pazar – Srebrna vrata – Narodni trg - Kazališni trg – Prokurative – Samostan sv. Frane
Varoš – Marjan
Crkva sv. Frane – Sustipan – Muzej hrvatskih arheoloških spomenika – Galerija Meštrović i Meštrovićev Kaštelet
MUZEJI I GALERIJE SPLITA
MUZEJ GRADA SPLITA – sadrži bogatu građu iz povijesti Splita.
ETNOGRAFSKI MUZEJ – Prikazuje etnografiju cijele Dalmacije. ARHEOLOŠKI MUZEJ –Najstariji je muzej u Hrvatskoj i jedan od najstarijih ove vrste u istočnoj Europi.
MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOŠKIH SPOMENIKA – Povijesno najvrjednija kolekcija epigrafski su spomenici od IX. do XII. stoljeća, s uklesanim imenima hrvatskih vladara, svjetovnih i crkvenih dostojanstvenika.
GALERIJA MEŠTROVIĆ – U zgradi koju je po vlastitom planu podigao kipar Ivan Meštrović nalaze se neke od njegovih najznačajnijih skulptura.
GALERIJA UMJETNINA – Stalno su izložene slike i skulpture od 14. stoljeća do najnovijeg doba.
ZBIRKA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA U POLJUDU - Izložene su inkunabule iz doba Marka Marulića te crkvene umjetnine.
RIZNICA SPLITSKE KATEDRALE – sadrži izuzetno vrijednu i dragocjenu zbirku crkvenih umjetnina.
SPLITSKI FESTIVAL
Splitski festival zabavne glazbe simbolizira neke od temeljnih odlika Splita: njegovu tvrdoglavu privrženost tradiciji i otvorenost za raznorodne utjecaje “novoga doba”.
SPLITSKO LJETO
Uz Dubrovačke ljetne igre, to je festival s najdužom i najblistavijom tradicijom klasičnog spektra scenskih umjetnosti.
GRADSKI TRGOVI - od najvećih Prokurativa, Pjace, Trga Marka Marulića, pa do Carrarine poljane ili pjaceta Varoša - poprišta su ne samo dramskih i pučkih prikazanja, nego i raznovrsnih i spontanih okupljanja - od performerskih do onih s klapskim ugođajem.
SPLIT DANAS
Današnji Split je moderan industrijski, sveučilišni i gospodarski mediteranski grad koji snažno drži poziciju regionalnog središta i s optimizmom gleda u budućnost. Razvojno dinamičan, prepoznatljiv i privlačan zbog visoke kakvoće življenja, očuvana okoliša, kulture i tradicije, i danas nudi svoje razbarušeno i višeslojno lice. I traje... Kuca tihim otkucajima povijesti, živim duhom mladosti i samo njemu svojstvenim šarmom mediteranske, a ipak po svemu hrvatske topline.